Zahvalnost, vrt i moja prijateljica Mila


Da li ti nekad dođe da osjetiš toliku zahvalnost prema nekome, prema životu ili Bogu da to što u tom trenutku osjećaš na duši i u srcu je kao da ćeš se raspuknuti od tog osjećaja da počneš plakati od miline i ljubavi koju osjećaš u duši?

E, pa ja to osjećam danas. Pokušavala sam zadnjih par dana napisati post i stoji ih nekoliko u draftu, ali svaki put bi stala na pola jer ne bi shvaćala gdje to vodi i što želim prenijeti.

U zadnjih nekoliko dana izmjenjuju se osjećaji od još nerazrješenih strahova (iako znatno manji nego prije nekoliko godina i najviše se tiču one stare “što drugi misle o meni” kao i strah od konflikta – to su moja dva omiljena strahića), neke blage tuge i zahvalnosti i ljubavi. I to se izmjenjuje kroz dan i noć. Ti strahovi nisu neki snažni osjećaji kao što bi bili nekada, koje bi zablokirala da ih ne osjećam i ostala stajati na mjestu. Sad hodam i idem kroz sve, držim se svoje veze sa Stvoriteljem i ljubavi, zahvalnosti i moje Mile i svjesna da postoje strahovi i da se odvijaju u meni.

I znam da će i to proći.

.Mila.

Taj mali pasić je donio u moj osjećajni svijet tolike promjene koje ne mogu uopće opisati riječima. Ali uz druge stvari taj mi mali pasić pomaže da sam mekša iznutra, da razumijem nerazumljivo – ljudskom analitčkom umu, da razgovaram na osjećajnom nivou. Toliko bogatstava mi je donijela i toliko sam zahvalna na cijelom putu koji je vodio do nje. Osjećala sam je dva mjeseca prije, dok sam hodala putevima Učke. Osjećala sam pasiće koji hodaju uz mene, kao da će svakog trena izaći iz praznine. Znam da sve to zvuči ludo za ovaj “ljudski” svijet, ali Mila je došla u moj svijet i to je najnormalna stvar za mene koja se mogla dogoditi. A uvijek sam se bojala da će moj pas biti agresivan i da ga neću znati odgojiti. Ovo sada je najprirodniji mogući odnos, kao da smo obje rođene zajedno, najnormalnija stvar na svijetu, kao da sam sama sa sobom.

.vrt.

Kako prirodu kao i sve u njoj osjećam, čujem i vidim intenzivije, zove me da moram raditi s prirodom. Imam komadić vrta u najmu, koji se isto dogodio baš eto prije nove godine. Nisam za to htjela čut prije zbog nekih susjedskih odnosa, ali sada me više nije briga, jače je od mene to što želim i osjećam. A odnosi zapravo sada vidim uopće nisu ni bili toliko napeti ili kad ideš prema onome što je za tebe vrata se polako počinju otvarati htio to ili ne. Danas sam obišla vrt i prilično je obrastao i nije da znam kako saditi i što, ali pomalo ću učiti. Za buduće sadnje ću znati. Ovaj vrt gledam kao poligon za učenje i rast duše. Nije mi važno da bude hrane i tko će to pojesti, bitno mi je da stvaram, samo moram negdje davati energiju. Za nešto što meni ima smisla. Želim stvoriti taj vrtni raj, svojim rukama, svojim osjećajima, zove me da to radim.

Zahvalnost je put do ljubavi. ❤ Bokić

2 misli o “Zahvalnost, vrt i moja prijateljica Mila

    • Često mi se čini da odem s pričom u potpuno drugom smjeru nego što mi je osjećaj i poruka koju želim prenijeti. Zato mi je drago čuti da netko čuje tu pozadinsku priču iza priče. Hvala. Vidim čitajući vaše postove da percipiramo i osjećamo život na sličan način. I to mi je drago. 🙂

      Sviđa mi se

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.