Studeni


Od svih mjeseci najviše moj. Žuto-narančasto doba. Vrijeme umiranja. Da smo mi stablo, a lišće je sve ono što smo za života stekli, sve ono bez čega se može preživjeti i što je prolazno, pitam se da li bi držali sve grčevito, da li bi držali čvrsto ono što treba otpasti i otići?

Zamišljam kako bi bilo da stablo ne da niti jednom listu da otpadne. Da se grči i drži, dok ga vjetar raspuhuje na sve strane, da stoji kruto i bori se s vjetrom i svijetom. Kako bi izgledalo to stablo i koliko bi dugo uopće preživjelo? Jer kruto stablo pod naletima vjetra puca, zar ne? Moćna je ta spoznaja. Nije priroda bez razloga nazvana učiteljicom. Volim jesen, tada sam došla na ovaj svijet.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.