Voli sebe


Nekako su mi kao klinki bili zanimljivi dečki koji znaju svirati gitaru. Recimo da su mi bili zanimljiviji ti muzikalni tipovi od sportaša. Nisam imala baš dečka s gitarom, više ove wanna be sportaše.
Danas mi je to sve potpuno nevažno, simpatično i smiješno, ali to kako mi je danas nema veze s mojom gitarom.


U jednom trenutku života shvatila sam da čekajući druge da me učine sretnom proći će život, a ja ću kako stvari stoje čekati. Pa sam krenula učit svirati gitaru, da mogu sama sebi svirati. Danas znam da je prvenstveno moja zadaća da učinim sebe sretnom, ali to opet nema veze s mojom gitarom iz prošlosti.


Nije me držalo dugo. Osim što sam imala ogromna očekivanja, tipa ako u vrlo kratkom roku ne pokažem da bi mogla biti novi džimi hendriks padam u depru i odustajem, bilo mi je tada isto jako važno da me “moji ljudi” vole. Pa sam povjerovala da je to sve što radim gubljenje vremena i da možda i nije za mene.

Smetalo bi ih ako bi sa sjedila u sobi i gulila po gitari ili bi ih zabavljalo ako nakon dva, tri mjeseca učenja ne znam svirati. Nisam da budem iskrena kužila što je to drugo što bi bilo toliko važno za raditi, a da nije gubljenje vremena, ali poanta je da sam povjerovala da je ono što “moji ljudi” misle važnije i veće od onog što ja osjećam.

Ali kad ne znaš bolje napraviš valjda tako kako znaš i probudiš se nakon nekog vremena ili bolestan ili pun frustracija, nezadovoljstva i grčeva. I tada si okreneš ako imaš sreće život naopačke. I zahvalan si na svim lekcijama i sretan da nisi ostao u svijetu u kojem nema mjesta za dušu.

Strpljivost i pravilno usmjerenje dovest će te do trenutka da se jedan dan probudiš i osjetiš, da baš osjetiš da si sam sebi istinski prijatelj i da ti je vlastito društvo ugodno i zanimljivo.

Photo by Lajka


Zastrašujuće je što smo u stanju učiniti sebi i od svog života da bi bili prihvaćeni i priznati od onih koji nas “vole” jednako kao i onih koji nam daju plaću. Zastrašujuće je mjesto ovaj svijet kad ne volimo sebe, kad ne postavljamo granice, kad se bojimo i sramimo izgovoriti ono što osjećamo da treba biti izgovoreno (bez obzira na posljedice) ili kad se ne poznajemo i ne znamo biti sretni u vlastitom društvu.

Uglavnom, danas imam tu svoju gitaru kojoj fali jedna žica i pitam se da li da je prodam ili da probam.
A i počela sam heklati i plesti pa imam i novu kapu. Evo baš ovu sivu koja mi nekako paše uz gitaru.


Živio život, živjela ljubav i svaki novi dan u kojem imamo priliku za rast i razvoj, priliku za postati boljim ljudima nego što smo bili jučer.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.