Sladoled u zimi


Kako prenijeti ono što mi je baš sad na duši? Piši, samo piši, kažem si, vidjet ćeš na kraju što je iz toga proizašlo i da li ima smisla. Ako i ne bude bilo smisla za drugog imat će za tebe. Možda.

Ona stoji na autobusnoj stanici. Prohladan je i siv zimski dan. Škola je za danas završila. Njoj je devet godina, pomalo je bucmasta, malo i neuredna. Ne zato što je nema tko naučiti urednosti, nema ona vremena za to. Obuci joj suknju i hulahopke vjerojatno će doći poderana. Ne znam zašto, ali iz nekog razloga nije pažnju mogla usmjeriti na urednost.

Ona sad čeka autobus. Preselila se s obitelji u drugi dio grada i prvi joj je tjedan da ide u školu autobusom. Majka ju je naučila kako da dođe autobusom do kuće. Ona sada ima svoju autobusnu kartu, svoj džeparac i slobodu. Shvaća ona jako dobro da je slobodna i u toj sreći, jer osjećala je sreću, zapita se; Što ja sad želim kad mi nitko ništa ne brani? I shvati da želi jesti sladoled. Voljela je slatkiše, ta bi za malo slatkiša otpješačila od Rijeke do Trsta u jednom danu. Pređe cestu i na ovaj zimski dan kupi najveći zimski kornet koji je postojao. Kakva sreća. Jede sladoled na stanici i osjeća se kao kraljica, jako važna jer radi ono što joj se hoće.

Na stanicu pristiže druga djevojčica s majkom. Djevojčica ju gleda, ona gleda djevojčicu. I zna, iako je još mala, jako dobro zna da ta pridošla djevojčica želi taj sladoled. I u tom trenutku sjetivši se svoje slobode nadvisi se nad drugom djevojčicom.

Druga djevojčica sada pita majku za sladoled, ali majka pogleda u djevojčicu sa sladoledom i kaže svojoj kćeri;

– Zimi se ne jede sladoled, prehladno je i prehladit ćeš se.

-Ali kako ova curica može?

-Ona nek’ jede, ti ne možeš.

I djevojčica se s tim pomiri. Djevojčica sa sladoledom osjeti u tom trenutku sram i osjeti poniženje nad onim nad kim se htjela uzvisiti. Pojede napola sladoled, uđe u autobus i osjeti se prljavom.

Danas više od svega iz nekog čudnog razloga ona voli slobodu. Slobodu od uvjerenja da se sladoled ne jede zimi i da će se od njega prehladiti. Jako je dugo vremena osjećala posljedice svog nastojanja da se uzvisi nad drugima i da im pokaže da je bolja tako da joj drugi zavide. Dugo. Još i danas osjeća posljedice. Iako smisla za tim nema, ali želja za pažnjom je lukava. Zato gledaj u svoj karakter jer tu je naš otrov i naš lijek.

Sretno.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.